Košarka na prvom mestu!

Košarka na prvom mestu!

 

Završili smo sezonu  2018/2019 ,  igrajući Letnju ligu što je ustvari predsezona za košarkaške lige u sistemu KSS.

 

Rezultatski smo uspešni, imamo nadpolovični broj pobeda što je za nas i naš pristup ka košarci  veliki uspeh.

KK Družina Kozlovac je amaterski tim, koji je relikt sistema prošlog vremena gde je društvo ulagalo u svoju mladost  tj . omladinu da bi se oni sportski i ljudski razvili u prave ljude.  Da ne bi krenuli stranputicom u poroke (alkohol, droga, kriminal, nasilje ….). Trebalo bi tako da bude I dalje bez obzira na vreme, prave vrednosti su uvek stalne. Mislim da smo tu dali pravi primer.

 

Gledajući sa sportskog aspekta mi moramo da se ugledamo na klubove koji su nama bliski po veličini mesta i mentalitetu. Godiinama se borim da ukažem momcima da mi nismo ni Partizan ni Zvezda koji svake godine dovode „brdo „ igrača iz inostranstva jureći nekakav instant uspeh, zbog budžeta, nadmenosti rukovodioca klubova, sujete navijača itd. Mi smo pre svega tu da održimo tradiciju igranja košarke, i da omogućimo nekim drugim mladima da vide da može da se igra košarka, a eventualno ako rade dobro da odu u neki jači klub .

 

Odnos  igrača prema klubu.  Kao što naše ime govori mi smo Družina, znači drugari, prijatelji,  dakle trebali bi  da imamo takav odnos. Pošten pre svega. Niko ne igra košarku zbog Dragana ili nekog drugog igra zbog sebe. Tako treba i da se postavi i da svako bude pošten prema svima.

Veoma ne fer je prema organizatorima (tj . Dragan  Balan Kovačev) da imamo veliki broj izostanaka, pojedinci i preko sedam nedolazaka, ili da se blagovremeno ne javi da nećeš doći  ili da promeniš mišljenje da hoćeš pa da nećeš. Kao što i sami znate u košarci je dozvoljen samo 1 (jedan) izostanak , svaki naredni nedolazak je isključujući ,  ne možete imati sedam ,jer ste na drugi već isključeni. U sezoni 2017/2018 imamo samo jednog igrača bez izostanka, dok svi ostali imaju dva ili više izostanaka.  Upravo zbog toga mi smo u drugom delu sezone izgubili  više utakmica zbog malog fonda prisutnih igrača, sigurno bi dobili te utakmice da smo imali jednog ili dva igrača u rosteru više. To je naša igračka neodgovornost i nekolegijalnost. Nas šest igrača treba da izgaramo na terenu protiv brojčano veće i fizički jače ekipe što opet nije u redu.  Za takav pristup igri je potrebno ne 12 već 24 aktivna licencirana igrača sa lekarskim pregledom.  Kada bi npr. Na prvo kolo došli svih 24 igrača trebalo bi odstraniti 12 igrača, što bi automatski izazvalo revolt tih 12 isključenih igrača te bi došlo do njihovog nezadovoljstva i napuštanja kluba te bi opet ostalo samo 12 igrača onih koji su igrali prvo kolo. Koji bi opet iz raznoraznih razloga  ne bi bili u stanju da igraju dalje jer su se zadovoljili, razočarali, umorili, zaposlili, itd.

 

 Te se postavlja pitanje  da li mi imamo pravilan pristup i dril za bavljenje ovako teškim sportom , kako fizički tako i psihički?

 

Zašto fizički težak? Zato što moraš imati kondiciju , da sprintaš, da skačeš da zakucavaš, da se guraš u reketu, da tražiš kontakt igru.

 

Zašto psihički težak? Pobeda ili poraz , igraš sa košarkašima koji su prešli sve nivoe košarke od pionira do seniora, bude i prvoligaških čak i Aba ligaških igrača, frustracija poraza može biti velika, mogu očas posla da te rasture i odviknu od košarke, i opet moraš da budeš spreman da se oporaviš i izvučeš pouke za sledeću utakmicu. To je košarka!!!

 

Dešavalo se da u ekipi imamo četiri trojke u rosteru i jednog centra. Igramo bez formacijskih pozicija pleja i pozicije drugog centra, sa prosečnom težinom preko 100 kg, na igrače koji su mali i tanki.  Danas je standard savremene košarke da svaki igrač mora igrati sve pozicije a minimum tri pozicije npr3,4,5 ili 1,2,3.

 

Dešava se stalno  da pojedinci imaju „kvarno pederski“ odnos  koji se ogleda da  ako ispunimo 99 stvari za njega(igrača) ali nismo zadnju 100 stvar dolazi do „ljutnje“ ili ucenjuje. Tako ne može da se igra . Mora da se misli na ekipu kolektiv, na uspeh kolektiva na solidarsnost i da se ima tolerancija za postupke drugih, bilo da su opravdani ili nisu u tvojim očima, moraš biti tolerantan ili puca karika i dolazi do kolapsa ekipe. Da to nije lako održati najbolje dokazuju naši najveći rivali i komšije iz Kovačice (KK Slavia) i Debeljače (KK Spartak) koji zbog tih razloga  ne igraju  29 godina odnosno 33 godine . 

Nedostatak našeg kluba je to što I dalje posle svih ovih godina smo na samo jednom stručnom treneru sa diplomom, nemamo ni jednog sudiju  sa položenim ispitom(taj sudija bi zaradio, a mi kao klub bi uštedeli na troškovima putovanja, a pomogao bi nam I sa stručne strane u tumačenju propisa I u odnosu drugih sudija prema nama), nemamo ni pomoćne sudije (osim zapisničara), ljudi poznavaoci tobož  košarke  namerno kasne na utakmicu da slučajno ne bi vodili vreme ili 24 sekunde odnosno učestvovali u radu zapisničkog stola. Mnogi su nas jednostavno odbili iako smo mi njima vodili vreme kad su oni igrali, I razne budalaštine.

 

 

 

KK Družina Kozlovac je dve godine ulagala u mlađi tim, u prevodu transferisali smo ogromna sredstva za stvaranje mladog tima koji bi bio oslonac za budućnost. Napravili smo odličnu generaciju igrali su 2 godine, za mnoge igrače su se raspitivali veći I poznatiji klubovi. Na primer Milić, Živkov  za Tamiš, Atanackov je otišao u KK Kris Kros , za Kreculja su pitali I Mega I Tamiš. Kendereški je takođe skrenuo pažnju na sebe dobrim igrama. Oni su spremni da budu igrači. Oni mogu da igraju gde god hoće ako žele. Pogrešno je bilo što smo ih pomešali sa prvim timom jer prvi tim nema prave navike koje karakterišu  prave košarkaše I pravi tim . Na ovu generaciju mladih  smo ponosni, Limi želimo puno sreće  I uspeha u novoj sredini ali mu čestitamo I na hrabrosti što želi da se razvija kao košarkaš.

 

Bili smo spremni I ove godine da finansiramo  mlađi tim I treću sezonu, ali je posle Gospojinske utakmice sa Opovom  odjednom se kod 2-3 pojedinca pojavio kukavičluk I strah od poraza, baš u tom trenutku se dvojica povredila, ostali smo sa 3 igrača( Đođa, Kent, Kreculj,). Dakle igrače imamo , samo je pitanje da li imamo mi ljubavi prema košarci I da li nam je košarka na prvom mestu pa makar ta dva meseca.

 

Crepajačka publika voli košarku. Od uvek smo igrali treba da igramo I dalje ali od igrača zavisi.

 

Živeli!

Kk Družina Kozlovac

Balan Dragan